Kako je počela vaša priča? Prisjetite se trenutka kad ste shvatili da želite proslaviti svoju ljubav baš kroz vjenčanje.

Iako smo ušli u vezu u u srednjoj školi, naša priča zapravo počinje na moru. Naime, iz istog smo mjesta, išli smo u istu osnovnu školu, ali smo se upoznali tek na moru, na otoku Pagu. Tada nismo ni slutili što nas čeka kroz život, da će to prijateljstvo i 10 godina veze, na kraju biti okrunjeno brakom. Nije bio jedan jedini trenutak koji nam je rekao da želimo svoju ljubav proslaviti vjenčanjem, nego su se kroz cijeli naš odnos događale stvari koje su nam govorile da smo stvoreni jedno za drugo.

Vaše vjenčanje djelovalo je vrlo autentično, gotovo kao da se stopilo s prirodom. Jeste li od početka imali jasnu viziju kako želite da taj dan izgleda, ili se koncept razvijao tijekom planiranja?

Otprilike je svatko imao svoju viziju koje su bile dosta slične, a najbitnije od svega nam je bilo da se svi dobro zabave, te smo s tom mantrom išli u organiziranje cijelog vjenčanja. Također smo znali da želimo nešto posebno, nešto naše. Nismo htjeli da vjenčanje bude kao što je to u današnje vrijeme tipično, u sali. Htjeli smo da bude u prirodi, da bude drugačije od uobičajenog, a opet da ima i neke „tradicionalne“ elemente. Tako da se može reći da se početna vizija svakim novim promišljanjem nadogradila i usavršila.

Često se kaže da su detalji ti koji stvaraju atmosferu. Koji vam je element, vizualni ili emocionalni, bio najvažniji u stvaranju tog posebnog dojma topline i bliskosti?

Teško je izdvojiti samo jedan element koji je bio najvažniji jer je svaki dio vjenčanja pomno osmišljen i isplaniran. Sve nam je bilo jednako važno i stvarno smo se jako puno potrudili oko svakog malog detalja. Bili smo na dosta vjenčanja do sad i razgovarali s puno ljudi koji su to prošli ili koji su bili u procesu planirana vjenčanja i svatko je imao svoju viziju i svoj savjet što je bitno, a što ne. Na kraju smo odlučili da je to naš dan i da se želimo potrudi do najmanje sitnice jer je to ipak nešto što se događa jednom u životu i što svatko čeka cijeli život. Ako moramo izdvojiti ono što je najvažnije to je opuštenost i smirenost mladenaca koju će svatovi prepoznati i napraviti atmosferu za pamćenje.

Čini se da su svi elementi vašeg dana, od prostora do rasvjete, bili u savršenom skladu. Jeste li imali profesionalnog dekoratera ili ste mnogo toga osmislili sami?

Sve smo sami osmislili, a velika pomoć su nam bili Stelini kumovi Lucija i Marko. Da njih nije bilo vjenčanje ne bi bilo ovakvo. Od pozivnica, revera, dekoracije do zahvalnica sve smo s njima radili i smišljali. Svaki element je imao svoju poveznicu s vjenčanjem i planirano je da bude u skladu jedno s drugim. Čak su i reveri bili povezani s našim prijevoznim sredstvom – VW T1 kombi.

Glazba često diktira emociju trenutka. Kako ste birali izvođače i atmosferu glazbenog dijela vjenčanja?

Mislili smo da će to biti najteži dio planiranja vjenčanja, a na kraju smo jako brzo pronašli ono što smo htjeli. Bili smo svjesni porasta cijene bendova, ali najbitnije nam je bilo da pronađemo bend koji će napraviti atmosferu za pamćenje. Bili smo na vjenčanju na kojem je bio GEA bend i jako nam se svidjela atmosfera koju su tada napravili. Također, kada nije sezona vjenčanja, imaju nastupe po Zagrebu te smo jednom prilikom bili u izlasku kada su oni svirali i tad su nas još jednom oborili s nogu. Znali smo da je to pravi odabir, a to smo potvrdili još više na finalnom sastanku s bendom u kojem su oni još jednom pokazali svoju profesionalnost u razgovoru oko glazbenog repertoara koji želimo za naš dan.

Osim benda koji će biti na samom vjenčanju, razmišljali smo koju glazbu ćemo imati za okupljanje gostiju i za dolazak na samu lokaciju nakon ceremonije. Volimo se našaliti da smo imali 3 vrste muzike: ono što je Borna htio, ono što je Stela htjela i ono nešto što smo zajedno htjeli. U prvom dijelu, na okupljanju su bili tamburaši koji su napravili odličnu atmosferu i zabavili goste dok su čekali mladenku. U crkvi je pjevala i svirala djevojaka koja je oduševila goste svojom toplinom glasa i emocijom. A kada su gosti došli pred salu dočekao ih je prekrasan gudački sastav White Quartet za koje smo čuli samo riječi hvale cijelu noć. Oni sviraju na gudačkim instrumentima popularnu glazbu stvarajući čarobnu atmosferu unutar šume i prostora koji je uređen lampicama i samim time ostaju svima u prekrasnom sjećanju jer je to ipak ono nešto što se ne viđa svakodnevno.

Kada razmišljate o pripremama;  dekor, cvijeće, rasvjeta, scenografija, što vam je bilo ključno da cijela priča djeluje skladno i da sve “diše” istim tonom?

Vjenčanje je bilo početkom jeseni u sali koja se nalazi usred šume. Odmah smo znali da cijelo vjenčanje želimo dekorirati u tonu jeseni, s jesenskim bojama: žuta, narančasta, zelena, smeđa. U dogovoru s dekoraterkama smo odlučili da će glavne boje vjenčanja biti terracotta i zelena. U tom tonu su bile dekoracije u sali, i u vanjskom dijelu koji je bio kutak za slikanje. Također, pozivnice su samostalno osmišljene i napravljene u kombinaciji boja terracotta i zelene sa suhim cvijećem koje su bile „uvod“ u ono što će biti na vjenčanju, odnosno ton u kojem će biti.

Kad se prisjetite tog dana, postoji li neki neplanirani trenutak koji se pretvorio u vaš najdraži uspomenom?

Da, nezgoda s tortom i prstenje ispred crkve. Kada je torta izašla iz kuhinje, izgledala je kao kosi toranj u Pizi. Jedva smo ju prerezali, a kada smo to napravili,  skoro se cijela urušila. Sva sreća da ju je Borna uhvatio u ruke da ne padne na pod. Također, kada smo došli pred crkvu shvatili smo da nitko nema prstene sa sobom, pa su brzo trčali po njih tamo gdje smo imali zajedničko okupljanje. To su te neke sitnice koje su neplanirane, ali čine ovo vjenčanje baš našim.

Fotografije s vašeg vjenčanja odišu mirnoćom i romantikom. Kako ste birali fotografa i što vam je bilo važno da se uhvati objektivom?

Na fotografima i bendu nismo htjeli štedjeti jer fotografije su ono što ostaje zauvijek kao uspomena na naš dan. Oduševili su na s sa videima i reels-ima koje rade i objavljuju na svojem Instagram profilu. Jako su brzo napravili videe i uredili slike. Nakon što smo pogledali videe – reels, video od 7 minuta i dugi video od 2 sata, i sve slike, video nas je odmah oborio s nogu. Video od dva sata smo pogledali u jednom dahu. Najbolja stvar koju su nam oni predložili i uveli su bila dva kamermana jer su u videu prikazane iste scene iz dva različita kuta, ili npr. na istu pjesmu kako pleše Bornino društvo, a kako Stelino. Predložili bi svima, kojima budžet to dopušta, da razmisle o opciji dva kamermana umjesto dva fotografa. Nas su oduševili. To je bio tim potpuno opuštenih, zabavnih i nevjerojatno dragih ljudi koji su nam pomogli i ohrabrivali nas od početka do kraja vjenčanja.

Što biste savjetovali parovima koji sanjaju o vjenčanju u prirodi?

Ako volite boraviti u prirodi i želite nešto drugačiji od ustaljenog principa sale, ovakvo vjenčanje će vas oduševiti, kao i sve prisutne. Neće svi na vjenčanju samo plesati i provoditi vrijeme na podiju, ima i onih koji bi htjeli porazgovarati s obitelji i prijateljima koje dugo nisu vidjeli ili kojima je muzika glasna, kada odluče maknuti se od svega i izaći iz toga prostora nađu se usred šume na mjesečini, okruženi prekrasnim lampicama i tišinom šume koja pruža mir, ali opet su dovoljno blizu prostoru da budu u toku s vjenčanjem. To je onda nešto posebno i većina ljudi nikad nije to doživjela.