Postoje vjenčanja koja ne osvajaju veličinom ni raskoši, već emocijom. Priča Elle i Karla upravo je takva; tiha, intimna i potpuno iskrena. Njihov dan nije se gradio mjesecima unaprijed niti prema unaprijed zadanim pravilima, već iz želje da sve bude jednostavno, spontano i njihovo. U razgovoru koji slijedi, Ella i Karlo prisjećaju se planiranja u zadnji čas, odluka donesenih srcem i atmosfere doma koja je njihovom vjenčanju dala posebnu toplinu. Ovo je intervju o emocijama ispred forme, o malim prostorima s velikim značenjem i o tome zašto ponekad upravo jednostavnost ostavlja najdublji trag.

Kada se danas sjetite planiranja, čega se prvo sjetite?

Kad se danas prisjetimo planiranja, prvo što nam padne na pamet je čisto uzbuđenje. Bili smo presretni jer smo to vjenčanje zaista, iskreno i jako željeli. Ta sreća i leptirići u trbuhu nosili su nas kroz sve odluke, čak i onda kad smo shvatili da vremena baš i nemamo. Sve se nekako događalo u zadnji čas. Dogovarali smo se često na brzinu, ali s puno smijeha i spontanosti. Gdje ćemo slaviti? Odlučeno gotovo u hodu. Što ćemo obući? Brza odluka, ali ona prava. Koga ćemo pozvati? Najbliže ljude, srcem, bez puno filozofije.

Kako ste uopće krenuli s izborom lokacije?

Iako smo tehnički imali bezbroj opcija, nama je odgovor došao gotovo odmah. Znali smo da želimo da to bude terasa kod mojih roditelja. Tih skromnih 30 kvadrata imalo je sve ono što nam je bilo najvažnije, a to je toplinu, intimnost i osjećaj doma. Atmosfera je bila ugodna i opuštena, bez pretencioznosti, baš onakva kakvu smo željeli za naš dan.

Kada biste morali opisati estetiku vašeg dana, kako je izgledala? 

Estetika našeg dana bila je jednostavna, ali snažna. Minimalistička i romantična, bez suvišnih detalja, ali puna emocije. Sve je djelovalo prirodno i nenametljivo, s naglaskom na osjećaj, a ne na formu. Danas, s odmakom, možemo samo reći da je bila najljepša ikad, upravo zato što je bila iskrena i potpuno naša.

Jeste li imali zajedničku viziju ili ste se međusobno iznenađivali idejama? Kako je izgledao kreativni proces između vas dvoje?

Kako sam već spomenula, sve se događalo brzo, gotovo u letu. Nismo imali duga razmišljanja ni razrađene vizije, naš kreativni proces izgledao je vrlo jednostavno i spontano. Dogovori su uglavnom zvučali ovako: “Hoćemo ovo?” – “Može!” I to je bilo to. Bez kompliciranja, bez previše analiziranja, ali s puno povjerenja jedno u drugo.

Koji je trenutak planiranja bio najzahtjevniji? 

Ako moramo izdvojiti jedan izazovan trenutak, onda je to svakako bila odluka oko uzvanika. Dugo smo vagali, hoćemo li pozvati isključivo obitelj i kumove ili ipak uključiti i najbliže prijatelje. To nije bila laka odluka, jer smo željeli zadržati intimnost, ali i podijeliti taj dan s ljudima koji su nam posebno važni. Na kraju smo slušali srce i pokušali pronaći balans koji nam je najviše odgovarao.

Koji je dio priprema bio najljepši, onaj koji biste ponovili još puno puta?

Najljepši dio priprema bio je onaj u kojem smo sve radili sami. Uređivali smo “salu”, odnosno terasu mojih roditelja, i upravo je taj proces ostao u najljepšem sjećanju. Bio je to spoj smijeha, zajedništva i emocija – zabavan, topao i iskreno emotivan. Nije se radilo samo o dekoraciji prostora, već o stvaranju atmosfere i uspomena koje ćemo zauvijek nositi sa sobom. Taj dio bismo bez razmišljanja ponovili još sto puta.

Svadbeni dan uvijek nosi svoje posebne trenutke. Koji je vama bio najemotivniji, onaj koji i danas najviše osjećate?

Bez ikakve sumnje, najemotivniji trenutak bio je onaj kada smo jedno drugome rekli sudbonosno „da“. U tom trenutku nisam mogla zadržati suze. To je bila čista, ogoljena sreća. Suze radosnice jer se udajem za ljubav svog života, za osobu uz koju znam da pripadam.

Postoji li neki trenutak koji vas uvijek nasmije kada ga se prisjetite?

Najsmješniji trenutak je svakako bio kada smo izašli iz matičnog ureda, a tamo nas je dočekala grupa Kineza koji su čekali mladence da se slikaju s njima. Njima je to bilo prezabavno, a nama je bilo baš simpatično. Ali iskreno i cijeli dan. Od samog početka do kraja bili smo potpuno svoji i opušteni i upravo je to stvorilo bezbroj spontanih i smiješnih trenutaka. Vjenčanje je bilo intimno, u krugu obitelji, bez pritiska i očekivanja, pa smijeha zaista nije nedostajalo. Takvih malih, neplaniranih trenutaka bilo je more i svaki od njih nosi posebnu toplinu.

Kako ste birali detalje poput cvijeća, boja, glazbe, dekoracije? 

Nismo se vodili posebnim pravilima niti simbolikom, željeli smo jednostavnost. Sve je bilo u bijelom, čisto i nenametljivo, kako dekoracija tako i moj buket. Glazbu smo birali spontano, puštajući ono što nam je u tom trenutku odgovaralo i što je pratilo naše raspoloženje. Sve je bilo prirodno, bez forsiranja, baš u našem stilu.

Kako su vaši gosti reagirali na atmosferu vjenčanja? 

Reakcije gostiju bile su najljepša potvrda da smo napravili pravu stvar. Svi su uživali, dobro se jelo, puno se plesalo, ali ono najvažnije, svi su se iskreno zabavili. Osjetila se opuštena, vesela atmosfera u kojoj je svatko mogao biti svoj, i to je ono što nam je najviše značilo.

Ako biste danas trebali dati jedan savjet parovima koji tek kreću planirati, što je stvarno vrijedno truda, a što biste rekli da ne treba previše komplikacija?

Moj savjet je, nemojte komplicirati. Na kraju dana, ništa materijalno nije presudno. Naša svadba bila je mala i izuzetno intimna, ali za nas najljepša na svijetu. Najvažnije je da ste okruženi ljudima s kojima želite dijeliti taj dan. Cvijeće, skupe vjenčanice i luksuzni prostori nisu ono što ostaje u sjećanju. Ostaju emocije, ljubav i dobri, vaši ljudi, a to je uistinu sve što vam treba.