Kad su Sara i Filip slali pozivnice za svoje vjenčanje, uz datum, lokaciju i dress code stajala je još jedna napomena: “Molimo za razumijevanje, naše će vjenčanje biti namijenjeno samo odraslima.”

Nisu očekivali reakcije koje su uslijedile. Dok su jedni pohvalili njihovu odluku i rekli da jedva čekaju večer bez roditeljskih obaveza, drugi su je doživjeli kao osobnu uvredu. Neki su čak odbili doći. Ovakve situacije postaju sve češće. Vjenčanja bez djece, nekad rijetkost na hrvatskoj svadbenoj sceni, danas su tema o kojoj se otvoreno raspravlja. Dok jedni smatraju da mladenci imaju puno pravo organizirati svoj dan kako žele, drugi vjeruju da su djeca sastavni dio obiteljskih slavlja i da ih isključivati nije u duhu zajedništva koje vjenčanje simbolizira.

Tko je u pravu?

Trend koji dolazi iz svijeta

Koncept “adults only” vjenčanja nije novost. Već godinama je prisutan u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji i Australiji, a posljednjih godina sve je češći i u Europi. Razlozi su različiti. Neki parovi žele formalniju atmosferu, drugi organiziraju večernja vjenčanja s više alkohola i glasne glazbe, a treći jednostavno žele ograničiti broj gostiju.

U vrijeme kada cijena stolice na svadbi može dosegnuti i više od 100 eura po osobi, broj uzvanika postao je važniji nego ikad. Za par koji poziva stotinjak gostiju, uključivanje djece može značiti desetke dodatnih mjesta i nekoliko tisuća eura većeg budžeta.

Zašto se mladenci odlučuju na vjenčanje bez djece?

Mnogi parovi ističu kako odluka nema veze s time vole li djecu ili ne. Naprotiv, često je riječ o vrlo praktičnim razlozima.

“Željeli smo da se roditelji mogu opustiti i zabaviti bez brige tko trči između stolova ili je li dijete umorno”, objasnila je jedna mladenka na popularnom forumu za planiranje vjenčanja.

Neki mladenci navode i sigurnosne razloge, posebno kada se slavlje održava uz bazene, na otvorenom ili na lokacijama koje nisu prilagođene najmlađima. Drugi pak smatraju da je riječ o događaju koji organiziraju i financiraju sami te da imaju pravo odrediti format koji žele.

“Ne očekujemo da će svi biti oduševljeni našom odlukom, ali vjerujemo da je pošteno da taj dan organiziramo prema vlastitim željama”, rekao je jedan mladoženja u raspravi koja je na društvenim mrežama prikupila tisuće komentara.

Argumenti roditelja: “Ako moje dijete nije pozvano, možda neću doći ni ja”

S druge strane, mnogi roditelji ističu da organizacija čuvanja djece nije uvijek jednostavna. Posebno je izazovno kada je riječ o bebama, maloj djeci ili gostima koji na vjenčanje dolaze iz drugog grada ili države. Za neke je problem i emocionalne prirode.

“Djeca su dio naše obitelji. Ako pozivate mene, pozivate i njih”, stav je koji se često može čuti.

U hrvatskoj kulturi, gdje su obiteljska okupljanja tradicionalno višegeneracijska, dio gostiju još uvijek smatra da su djeca prirodan dio svadbenog slavlja. Zbog toga odluka o vjenčanju bez djece ponekad izaziva osjećaj odbacivanja ili podjele među članovima obitelji.

Što kažu stručnjaci za bonton?

Većina stručnjaka za bonton slaže se oko jedne stvari: mladenci imaju pravo odlučiti koga će pozvati na svoje vjenčanje. Jednako tako, uzvanici imaju pravo odlučiti mogu li ili ne mogu prihvatiti poziv. Ključ je u komunikaciji.

Umjesto neugodnih rasprava i objašnjavanja nakon slanja pozivnica, preporučuje se jasno i pristojno unaprijed komunicirati očekivanja. Formulacije poput “Naše će vjenčanje biti namijenjeno isključivo odraslima” ili “Voljeli bismo da ovu večer provedete opušteno i bez roditeljskih obveza” često se smatraju prihvatljivijima od strožih zabrana.

Postoji li kompromis?

Neki parovi pronalaze srednje rješenje. Djeca su pozvana na ceremoniju i početak proslave, a kasnije odlaze kući s članovima obitelji ili dadiljama. Drugi organiziraju poseban dječji kutak s animatorima, čime roditeljima omogućuju da uživaju u slavlju, a djeci osiguravaju sadržaj prilagođen njihovoj dobi.

Takvi modeli posljednjih godina postaju sve popularniji, osobito na većim vjenčanjima.

Na kraju, čiji je to dan?

Možda upravo u tom pitanju leži odgovor. Vjenčanje je prije svega proslava para koji ulazi u brak. Oni imaju pravo osmisliti događaj koji odražava njihove vrijednosti, želje i mogućnosti.

S druge strane, uzvanici imaju pravo odlučiti odgovara li im takav koncept. Ono što se posljednjih godina mijenja nije samo odnos prema djeci na vjenčanjima, već i način na koji promatramo samu tradiciju. Sve manje postoji jedno pravilo koje vrijedi za sve. Današnja vjenčanja postaju osobnija, fleksibilnija i prilagođenija ljudima koji ih organiziraju.

A pitanje jesu li vjenčanja bez djece sebičnost ili pravo mladenaca vjerojatno će još dugo ostati tema oko koje se nitko neće u potpunosti složiti.