Priča o ljetima na Krku, dvjema kulturama koje se prirodno stapaju i vjenčanju koje je spojilo opuštenost, emociju i otočki šarm.

Neke ljubavne priče počinju iznenada, a neke rastu polako, toliko polako da ih u početku ni sami protagonisti ne primijete. Tako je bilo i s Petrom i Domagojem. Ona je svako ljeto dolazila na Krk, on je tamo živio; njihovi su razgovori tekli lako, a prijateljstvo je godinama raslo bez pritiska i bez očekivanja. No negdje između smijeha, kava i dugih razgovora, sve je postalo jasnije: njih dvoje jednostavno pripadaju jedno drugome. Godinama kasnije, upravo je otok na kojem su se upoznali postao mjesto na kojem su izrekli svoje “da”. Njihovo vjenčanje spojilo je dvije kulture, dvije obitelji i mnogo predivnih običaja, ali iznad svega, spojilo je ljude i energiju koja je taj dan pretvorila u opuštenu, emotivnu i predivno osobnu proslavu.

U intervjuu za Bridal.hr Petra otkriva kako je izgledala organizacija vjenčanja na otoku, kako su pomirili različite tradicije, zašto su sve planirali sami i koji su trenuci ostali urezani u sjećanje kao oni najljepši.

Kako ste se upoznali i kada ste prvi put osjetili da će se vaša priča pretvoriti u nešto ozbiljno i posebno?

Upoznali smo se još kao djeca. On je iz Punta, a ja sam tamo ljetovala s obitelji otkad znam za sebe. Svako ljeto bismo se našli na kavi, pričali što ima novoga, smijali se, dijelili sitnice iz života… Iako smo se viđali samo tijekom ljeta, osjećaj je uvijek bio kao da smo se vidjeli jučer. Sve se razvijalo spontano i lako, baš prirodno i s vremenom smo shvatili koliko nam je drago kad smo jedno pored drugoga.

“Sve s njim se događalo spontano i lako, tako prirodno“

Kada je pala odluka da se vjenčanje održi baš na Krku?

Iskreno, nismo o tome ni raspravljali. Oboje smo odmah počeli tražiti lokacije na Krku, kao da je to jedina logična opcija. Tamo smo se upoznali, tamo imamo toliko uspomena, tamo se cijela priča dogodila. A mojim prijateljima i obitelji iz Slovenije bilo je prekrasno što će slaviti uz more, mnogi su čak uzeli cijeli vikend i produžili si ljeto.

Kako je izgledala organizacija vjenčanja na otoku, uz dvije kulture i običaje?

Nama je organizacija bila jako lagana. Sve smo radili sami, bez planera, i baš smo uživali. Znali smo što želimo i što apsolutno ne želimo, što nam je važno i oko čega možemo raditi kompromise. Moja obitelj je već generacijama mix slovenske i hrvatske kulture, pa to njima nije bilo ništa novo. Neke smo običaje uzeli, neke izostavili, samo one koji nisu “usporavali dan”.

Jeste li sve planirali sami?

Da, sve smo isplanirali sami, uz veliku podršku obitelji i pogotovo kumova. Oni su stvarno odradili ogroman posao. Ako par može planirati bez planera, preporučujem svima. To je vaš dan i najljepše je kada ga oblikuju ljudi koji su vam bliski. Ne mora baš svaka čaša stajati na milimetar točno. Opuštenost je ključ, kad ste vi opušteni, opuste se i gosti.

Što vam je bilo najizazovnije?

Najveći izazov bio je na početku – uskladiti glazbu, fotografa, videografa i salu. Kad smo sve to poklopili, ostatak je išao glatko. Najviše stresa bilo je desetak dana prije vjenčanja, kad su mi vizažistice otkazale. Ali i to se riješilo.

Kako ste zamislili estetiku i atmosferu dana?

Željeli smo dan pun smijeha, plesanja i opuštenosti. Ležernu atmosferu, prirodnu dekoraciju i puno mjesta za druženje. Pastelne boje bile su nam početna želja, ali onda smo se odlučili na simboliku, maslina za njega, ječam za mene. To je postala baza dekoracije, uz bijele ruže i prirodne materijale poput kamena, stakla i drveta. Dress code nismo htjeli jer želimo da se ljudi osjećaju dobro, a ne da ispunjavaju zadane boje.

“Kad ste vi opušteni i ne komplicirate, ljudi to osjete pa se i oni opuste.”

Jesu li različiti običaji utjecali na tijek dana?

Minimalno. Sve smo prilagodili i uzeli samo ono što nam je prirodno. Ostalo smo spontano izostavili.

“Neka sve što uključite ima smisla za vas kao par, to je važnije od savršene podjele običaja.”

Kako ste birali svoje vjenčane kombinacije?

Moju haljinu odabrala sam devet mjeseci ranije, znala sam točno koju želim. On je birao odijelo u travnju i odmah rekao: “Želim zeleno.” Tako smo i našli savršeno odijelo koje se uklopilo u estetiku. U mom buketu bio je jedan poseban cvijet, onaj koji me podsjeća na baku. Samo jedan, samo u mojem buketu.

Koji je trenutak bio najemotivniji?

Kad sam stala s tatom pred ulaz u crkvu. Rasplakao se, što nisam očekivala, pa sam jedva zadržala suze. Drugi trenutak bio je kad je svećenik rekao: “Od ovog trenutka Domagoj i Petra su muž i žena.” Domagoju je najemotivnije bilo prvo gledanje, trenutak kad me vidio u vjenčanici.

A trenutak koji vas i danas nasmije?

Domagoj je trebao donijeti moj buket i dvije košare kiflica. Tri puta sam mu rekla da ne zaboravi buket. Naravno, donio je samo kiflice. U trenutku kada sam trebala izaći, čujem fotografkinju kako pita: “Domagoje, gdje je buket?” A on viče: “Mamaa…” Hahaha!

Što biste poručili parovima koji razmišljaju o vjenčanju na otoku ili kombinaciji dviju kultura?

Otok je čaroban, ali traži opušten pristup. Prihvatite njegov ritam. Ne opterećujte se savršenom podjelom običaja, uzmite samo ono što ima smisla za vas. Najvažnije je okružiti se ljudima koje volite i uživati, jer dan prođe brže nego što mislite.