Priča o vjenčanju koje je spojilo tradiciju, humor i nevjerojatnu energiju.
Njihova ljubavna priča nije tipična bajka, više romantična komedija s mnogo smijeha i ponekim neočekivanim obratom. Ivana i Antonio upoznali su se na spoju na slijepo, zaljubili se unatoč svemu što su oboje mislili da „nikad neće“, i stvorili dan koji je bio sve samo ne uobičajen. Njihovo vjenčanje bilo je spoj modernog i tradicionalnog, opuštenog i emotivnog, s jednom glavnom idejom – da se svi smiju, plešu i slave život do jutra.
Prisjetimo se samog početka, kako je izgledala vaša priča prije nego što ste počeli planirati vjenčanje?
Mi nismo klasičan ljubavni roman, više bismo rekli urnebesna romantična komedija. Naši su nas prijatelji spojili na slijepo, i to u trenutku kad sam ja bila „posljednja slobodna“ u svojoj ekipi, a Antonio u svojoj. Na prvi spoj došla sam u starkama, spremna za bijeg ako mi se ne svidi (nije bilo potrebe!). Od tada sve ima smisla, on je postao moj prvi mlađi frajer, a ja njemu prva brineta. Ostalo je povijest.


Ivana – Kako si zamišljala svoj dan iz snova? Jeste li odmah znali kakvo vjenčanje želite ili se ideja mijenjala kroz planiranje?
Iskreno, imali smo potpuno različite vizije. Ja sam htjela manju, jednostavniju proslavu bez previše protokola, a Antonio je bio taj koji je sanjao malo klasičnije vjenčanje. Na kraju smo se složili oko jedne stvari, želimo brutalan party za ekipu.

Spojili smo moderno i tradicionalno i stvorili dan u kojem je 170 ljudi, bez obzira na godine, pjevalo, plesalo i plakalo s nama. U tom trenutku je to zaista i postao naš dan iz snova. Čak i ja, koja sam htjela intimno vjenčanje, bila sam oduševljena.
Danas je mnogo parova koji biraju moderniji pristup od glazbe, energije do ritma. Kako ste vi odlučili oblikovati atmosferu svog dana, pogotovo kad je riječ o glazbi i zabavi?
Ovo je stavka na kojoj smo se dosta dugo zadržali u vidu planiranja. Znali smo da ne želimo bend, jer su rijetki oni koji mogu zadovoljiti sve glazbene ukuse, a kod nas je publika stvarno šarolika, od evergreena do techna. S obzirom na to, DJ-evi su bili jedini logičan izbor. Zato smo se odlučili za DJ-eve iz Urbanih Evenata koji su doslovno čitali atmosferu i savršeno vodili večer. U dogovoru s njima pomno smo isplanirali hodogram vezan uz glazbeni program i zadovoljili su sva naša očekivanja. Ovi dečki su u tome izvrsni i to potvrđuje činjenica da smo zajedno s njima i ostatkom najizdržljivijih gostiju izašli iz sale u 6:20 ujutro.


U ponoć ste, prema pričama gostiju, imali pravi „wow moment“. Možete li nam otkriti kako je došlo do te ideje i kakve su bile reakcije kad ste sve pretvorili u pravi club party?
Ideja je bila Antonijeva. Činjenica je da su u našoj ekipi gotovo svi u braku i s djecom i da smo mi ostali „među zadnjima“ pa je cilj bio prisjetiti se klupskih dana i partijanja do zore. Nakon klasične glazbene uvertire „Tek je 12 sati“, u ponoć su na rubove plesnog podija bili postavljeni barski stolovi i konobari su unijeli kible sa pićem i prskalicama uz glazbenu kulisu pjesme „Ludak kao ja“ . Gosti su zaista odlično reagirali, svi su bili na nogama (i stari i mladi) i party je potrajao do zore.


Puno se priča o tome kako su fotografije i video najvažnija uspomena. Kako ste vi odlučili pristupiti tome i što vam je bilo važno da se zabilježi?
Video nismo radili, ali fotografija mi je iznimno važna i tražila sam fotografa čiji rad ima dušu.
Na Instagramu sam otkrila Josipu Uzelac i odmah se zaljubila u njezin stil, to su one fotografije koje odišu emocijom, spontanošću i stvarnim trenucima.
Srećom, Josipa je bila slobodna na naš datum, na sessionu nas je maksimalno opustila i nasmijala, a u sali se kretala nevidljivo kao nindža i zaista je uspjela uloviti neprocjenjive trenutke koji su ostali za vječnost i zahvaljujući njoj imamo najljepši wedding book ikad.
Mnogi parovi danas biraju jednostavnost i osobni pečat ispred tradicije. Jeste li i vi imali trenutke kad ste svjesno rekli “ovo ćemo napraviti drukčije”?
Da, apsolutno. Znali smo da ne želimo puno protokola – darivanja, dugačke govore ili klasične ceremonije. Htjeli smo što više vremena provesti s ljudima koji su došli slaviti s nama. Glavni fokus bio je na emociji i zabavi, ne na formi.
Umjesto klasičnih zahvalnica, odlučili ste se za nešto osobnije. Kako ste pristupili tom dijelu i što vam je bilo važno da gosti ponesu sa sobom, osim lijepih uspomena?
Znali smo da ne želimo one tradicionalne zahvalnice koje na kraju završe u kutiji ili na frižideru. Na stolu je svakog gosta dočekala poruka s glowing narukvicom i natpisom “Love makes you glow”. Uz to smo pripremili epruvete – u jednoj gin, u drugoj ružice – s natpisom “Let the games be gin.”


Htjeli smo da si gosti mogu složiti „putnu“ ili sa našom zahvalnicom kasnije nazdraviti nekom svom lijepom trenutku. To je nešto zabavno i simbolično, što ih podsjeća na večer punu svjetla i smijeha.
Postoji i onaj trenutak koji mnogi očekuju, a to je bacanje podvezice. No, vi ste se odlučili za sasvim drugačiji pristup. Možete li nam otkriti kako je to izgledalo i kako su reagirali gosti?
Odlučili smo našim prijateljima koji su dugo bili zajedno darovati jedan poklon iz zezancije. Njoj smo poklonili set kuhača (nije neka kuharica) sa bombicom gina, a njemu podvezicu sa bombicom viskija (da lakše podnese njezine kulinarske majstorije). Prilikom tog darivanja zamolili smo DJ-eve da puste pjesmu „Pratktična žena“ uz koju su oni kratko otplesali i ostatak ekipe im se pridružio.
Kad se sada vratite na taj dan, što biste rekli da je bilo ono što je vaše vjenčanje učinilo „vašim“?

Možda ovo zvuči umišljeno, ali baš mi. Napravili smo sve onako kako smo htjeli i uživali smo u tome. A mi smo takvi kakvi jesmo zahvaljujući našim roditeljima i prijateljima koji su nas kroz odgoj, ljubav, prijateljstvo, druženja i iskustva i oblikovali i s kojima smo mi, svaki posebno, a kasnije i zajedno rasli u ovo što danas jesmo. I baš mi i svi ti ljudi koji su nam bliski su učinili da taj dan bude baš naš i baš najbolji.
Imate li savjet za mladence koji planiraju svoje vjenčanje ove godine?
Budite svjesni da ne možete ugoditi apsolutno svima i to je skroz ok. Ipak je to vaš dan. Napravite ga za sebe. Odbacite sav stres, opustite se i uživajte. Budite veseli, plešite kao da sutra ne postoji i cijenite svaki taj trenutak koji dijelite međusobno i sa sebi dragim ljudima. Jer…proleti u sekundi. Mi se doslovno nismo ni okrenuli i puf…bilo je gotovo. Trudite se zabaviti se i ljudi oko vas će se zabavljati jer vi ste glavni nosioci atmosfere i većina ljudi će pamtiti vas, a ne je li janjetina bila dovoljno slana. Vi ste jedinstveni, a odojka i janjetine se mogu najesti na gotovo svakoj svadbi.
